U našem prvom profilu predstavljamo vam kratkometažni film OZONE, ambiciozni projekat dvojice autora: reditelj, direktor fotografije i kompoziting artist, Branko Sujić, i scenograf i VFX supervizor, Mirko Milošević.
- Šta je Ozon i sa kojom idejom je osmišljen?
Mirko: Ozon je avantura epskih razmera upakovana u kutiju šibica.
Branko: Izgorelu kutiju šibica, još se puši… To je kratki film od 24 minuta, kratki (?!), ceo snimljen na zelenoj pozadini (green screen), čija post-produkcija traje već tri godine.
Mirko: Epske tri godine.
- Format filma – trajanje, kamera, žanr itd.
B: Ozon je post-apokaliptična melodrama, sporog tempa i snažnog vizuelnog utiska. Većina filma je snimljena na Sony F900 CineAlta.
M: Osim scene sna koja je snimljena na RED One-u, jer nam je bila neophodna veća rezolucija i veći frame rate.
B: Format je HD , a aspect ratio 2.35:1.
- Koliko članova čini ekipu filma?
M: Na samom snimanju je bilo oko 30 ljudi, tu računam troje glumaca, dvoje kaskadera, asistenta režije i sve ostale, i još jedno 10tak-15 ljudi u post-produkciji, zajedno sa montažerom, dizajnerima zvuka, kompozitorom, i svima ostalima koji rade na postprodukciji slike. Čitava armija.
B: Broj ljudi koji su nam nesebično pomogli iznosi više od 50. Od ljudi sa kojima smo se konsultovali u fazi pisanja scenarija, do ljudi koji su nam pomogli da realizujemo projekat za Kickstarter.
- Koje veštine ste morali savladati da bi Ozon postigao svoj konačan izgled?
M: Čitav pipeline je postavljen tako da se zasniva pre svega na matte painting-u i kompozitingu. Jedan manji deo kadrova je zahtevao projekcije na geometriju, kompletno 3D okruženje, i kompleksne simulacije.
B: Pokušali smo sliku da obogatimo realnim atmosferama, što je podrazumevalo snimanje specifičnih atmosferskih elemenata, (prašine, kiša, dima), tako da smo se bavili i specijalnim efektima kod mene u dvorištu.
M: I čitanje ugovora i borbu za autorska prava smo dosta savladali, ali to je već druga priča.
- Koliko ste vremena proveli u pre-produkciji i razradi koncepta slike?
B: Tri godine. Za to vreme smo radili na razvoju scenarija, concept art-a, snimali testove i proizveli proof of concept video, sa kojim smo dobili sredstva od nacionalnih fondova.
M: To je bio najlepši period u kojem je sve bilo moguće, uživanje u istraživanju i eksperimentisanju bez velike odgovornosti.
- Najveći izazov na koji ste naišli tokom produkcije?
M: Scena splava. Snimili smo glumce na raspalom splavu u studiju, bez jasne ideje kako ćemo se sa tim izboriti u postprodukciji. To je i tehnički bila jedna od najkomplikovanijih scena jer je podrazumevala projekciju materijala na geometriju, dosta roto-a, simulacije okeana, pena, interakcije splava sa vodom i kišom i prilično komplikovan kompozit.
B: Uopšte ideja da se radnja filma dešava na ostrvima Pacifika u bliskoj postpokaliptičnoj budućnosti! Mislim da je to bio priličan izazov.
- Koji su realni problemi produkcije projekta ove veličine i koliko ljudi radi na post-produkciji?
M: Novac, finansije, keš, i naravno lova. Na stranu što je to veliki zalogaj za samo četiri čoveka koji se full time bave post-produkcijom slike. Veoma je teško pronaći sredstva za film koji je toliko zahtevan, a sa druge strane nema jasan potencijal da bude isplativ.
B: To iziskuje da se rad na filmu često prekida i finansira nasim ličnim sredstvima.
- Koji su vam glavni softverski alati?
M: Devedeset procenata je urađeno u Nuke-u, Photoshop-u i Maya-i, a korisceni su i PF Track, Houdini, Mocha, After Effects.
- Šta bi ste savetovali ljudima koji se upuštaju u slične projekte?
B: Da se ne upuštaju u slične projekte! Ne, naravno da treba, ali da ozbiljno obrate pažnju na minutažu filma i količinu vizuelnih efekata u odnosu na vreme i finansije koje poseduju.
M: Da budu realni u proceni koliko je potrebno vremena da se određeni segment slike proizvede.
B: Da budu hrabri u odlukama koje donose i da izguraju do kraja ono sto su započeli.
- Kako vidite okruženje u zemlji za produkciju nezavisnih SF filmova?
M: Začuđujuće dobro u odnosu na sve ostalo.
B: Mislim da je nemoguće finansirati SF filmove u Srbiji. Naše tržište je malo i to je neisplativ posao. Svi projekti u našem okruženju u koje su uključeni vizuelni efekti u glavnom su u službi marketinga.
- Da li su vam dostupni fondovi?
B: Da nije fondova, ovaj film ne bi ni postojao.
M: Na žalost ta sredstva nisu bila dovoljna da se čitav film završi, ali je to bio značajan podstrek i podrška na realizaciji filma.
- Šta bi ste promenili da imate mogućnost da krenete ispočetka?
B: Vreme trajanja filma.
M: Kraći film bi imao manje problema u post-produkciji, lakše bi ga finansirali, i imao bi veću prolaznost na festivalima. Omogućio bi nam da za isto vreme realizujemo više projekata.
- Kada očekujete završetak rada na filmu?
M: Kada bi imali sredstva završili bi ga u narednih šest – sedam meseci.
B: Nadam se da ćemo to ostvariti preko kickstartera i da će to pokazati da sredina nije prepreka za finansiranje projekata te vrste.
- Koji su planovi za promociju?
M: Planiramo da izdamo film pod creative commons licencom, i da ga posle kruga prikazivanja po festivalima okačimo za besplatan download i gledanje na internetu.
- Znamo da je rano, ali, postoje li planovi za sledeći projekat?
B: Postoje ozbiljni planovi za jedan dugačak odmor, pesak, slana voda…
M: I vežbe za fokusiranje na daljinu.
- Hvala Branku i Mirku na izdvojenom vremenu za VFX Serbia. Želimo im da post-produkciju uspešno privedu kraju i bogat festivalski život.
Premijerno vam predstavljamo novi OZON trailer
OZONE – Trailer from Branko Sujic on Vimeo.
Više informacija možete pronaći na oficijelnom sajtu Ozon-a.