- Napišite nešto o sebi:
Rođen sam u Brčkom 1981. godine, živim i radim u Beogradu. Od malena sam pokazivao interesovanje za crtanje, a posebno za sferu stripa. Sa 3D-om sam se susreo prvi put na jednom forumu, kada sam video neverovatne kreacije umetnika Rafaela Grasetija, Marca di Luce i Mihai Darange; istraživao sam i saznao za program ZBrush koji je u to doba bio tek u povoju. Program koji radi na principu digitalnog vajanja, koji ne sputava kreativnost komplikovanim opcijama, dugmićima i ostalim me je oduševio. U 3D me je uvukla radoznalost, a neverovatna moć materijalizacije karaktera koje ste osmislili i nesputanost u procesu rada je bila inicijalna kapisla da evoluiram iz 2D ilustrovanja u 3D.
- Poznati ste po vizuelizaciji karaktera iz mitologije drevnih Slovena?
Moje interesovanje za staru srpsku-slovensku mitologiju je počelo od najranijih dana; bajke i mitovi koje su mi pričali stariji su ostali do dan-danas u meni i oni su temelj iz koga pocinjem da radim bilo kog karaktera iz te sfere. Ozbiljnije sam počeo da istražujem i izučavam pre nekih 7 godina. Vođen sam bio činjenicom da deca u nasim školama uče o grčkoj, skandinavskoj, egipatskoj…mitologiji, a o našoj ne postoje ni dva pasusa, a još veća nepravda u svemu tome je činjenica da su nam svakodnevnica, verski-pravoslavni običaji, bajke, mitovi, prepuni ostataka pretkoslovlja i stare prehrišćanske vere. Takođe vođen sam bio nepravdom da su sada svetski poznata i najpopularnija natprirodna bića, kao vampiri, vile, vukodlaci … upravo poreklom sa ovih prostora, da su neki ljudi uspeli da nam otmu to narodno intelektualno dobro i da ga vraški dobro eksploatišu. Mogu slobodno da kažem da sam staru srpsku-slovensku mitologiju počeo da izučavam onog momenta kada je ona počela mene da izučava. Lično smatram da svako od nas poseduje izvesno genetsko sećanje koje smo nasledili od naših predaka, dokaz toga je da lično ja mogu neprestano da gledam američke horor filmove i bilo koje druge, koji se trenutno baziraju na igri naglih zvukova i iznenadnih slika, ali dok s druge strane gledam nas stari film “Leptiricu,” koji je snimljen bez izuzetnih specijalnih efekata, meni i dan-danas ide jeza niz kičmu i nije mi svejedno, iz razloga što su vampiri prikazani onakvim kakvi zapravo arhetipski jesu i kakvim su ih naši preci opisivali, što u pričama, što u pisanim delima. Pre tri godine susreo sam se sa našim vajarom Jovanom Petronijevićem i Jelenom Petrović i došli smo na ideju da osnujemo jedan brend ili grupu koja će imati za cilj popularizaciju našeg starog slovensko-srpskog pretkoslovlja. Osnovali smo ROD, u kome trenutno radim kao lead product designer. Uglavnom su tu moji radovi ilustracije božanstava, mitskih bića i autentični nakit koji lično dizajniram; takođe su tu radovi i vajara Jovana Petronijevića, čije je delo – šah sa motivima slovenskih božanstava – prvi te vrste u svetu i naišao je na mnogo dobre kritike. Pored 3D karaker dizajna radim i replike i svoj dizajn mačeva i hladnog oružja.
- Koji je Vaš pristup izradi karaktera?
Pri izradi karaktera prvo se baziram na 2D ilustraciji, gde izučavam pojave, anatomiju lika. U zavisnosti od potrebe, naravno; ukoliko radim lik iz mitologije, baziram se isključivo u počecima na arhetipskom izgledu na koji kasnije dodajem moj pogled i moje viđenje, jer kod takvih karaktera i radova, prevelika improvizacija moze da bude nepovoljna, jer se gubi smisao, svrha i bazična pojava lika. Dok sa druge strane ukoliko radim lika i karaktera po nekom scenariju ili sinopsisu, tu već imam vise prostora za manipulaciju, opet u okvirima datog opisa i svrhe. Likove koje radim iz licnog zadovoljstva, a kojih najviše imam u svom opusu i bestijarijumu, radim po svom ličnom osecaju i iskreno najviše uživam radeci upravo njih. Po završenoj 2D skici i konceptu, osnovni mesh i osnovni blocking radim u ZBrush-u, potom istražujem anatomiju, a osnovu tela i lice radim u nultoj poziciji, teksture radim mnogo duže nego modeling, jer eksperimentišem sa različitim pojavama istog lika.
- Koje biste radove izdvojili?
Raspeće koje sam radio u ZBrush-u, materijalizovan i poklonjen manastiru Nikolje, to je inače moje omiljeno delo od svih.
- Kako je došlo do saradnje sa piscem trilogije “Kosingas” Aleksandrom Tešićem?
Sa delom Kosingas Aleksandra Tešića sam se upoznao posle čitanja ovog fenomenalnog dela. U to vreme sam čitao dosta dela sa tematikom staroslovenske mitologije, pre Kosingasa sam čitao delo Marije Semjonove “Vukodav” i posle toga sa radošću uzeo u ruke “Kosingasa” jer je to delo bilo prva srpska epska fantastika. Igrom slučaja, ispostavilo se da Aca Tešić i ja živimo maltene u istom kraju, prva saradnja se ostvarila mojim angažovanjem na promociji njegove knjige “Zmaj i Ždral“, gde sam izložio svoje 2D ilustracije, saradnja se produžila do danas, radio sam, na svoje veliko zadovoljstvo, korice za njegovo novo delo “Vitez Zatočnik”. U planu su još neke kreacije inspirisane Acinim radom, ali o tom-potom.
- Načuli smo da je u planu snimanje filma Kosingas?
Film je trenutno u pretprodukciji, angažovan sam na kreiranju likova, bića i ambijenata u istom. Na preporuku autora, moj rad je predložen producentkinji Jeleni Stevanovic iz produkcijske kuce “Vilindar production”. Angažovan sam na snimanju filma kao lead character designer. Film će biti visokobudžetni, sa fenomenalnim efektima i sa većinom 3D karaktera, što je takođe prvi film koji će biti snimljen te vrste i u tom kvalitetu kod nas.
- Bavite se i izradom unikatnog nakita, napišite nam malo više o tehnikama izrade nakita.
Za nakit koji radim, takođe maksimalno koristim ZBrush, i inspirisan staroslovenskim motivima ih modelujem, moj rad se završava po završetku dizajna i pripreme za 3D print ili prototyping. Prototip ide na livenje i izradu.
- Da li imate neki savet mladim umetnicima koji žele da se bave dizajnom 3D karaktera?
Moj savet mladim umetnicima je da istraju u svojoj nameri da se bave ovim divnim poslom, po naučenoj osnovnoj tehnici treba da rade na pravljenju svog ličnog potpisa svakg dela, jer mnogo je umetnika u našoj branši, a većina njih radi namenski i po porudžbini, a kreativna manipulacija i improvizacija je ključna u ovom poslu. Učiti od starijih, iskusnijih majstora, a najvise učiti na svojim greškama i ponavljanjima. Bilo koja umetnička škola je dobra sama po sebi, u njoj budući artist uči osnovne korake, ali najveća škola i najveće znanje izlazi iz vežbe, i samounapredjivanja. Lako je naučiti anatomiju, pa posle nekog vremena i modelovati i izvajati ljudsku figuru, ali ono što je najbitnije je iskoristiti to znanje upravo za stvaranje i kristalisanje svog ličnog pečata. Mnogi misle da je talenat sam po sebi recept za uspeh, što uopste nije tačno, rad na svom talentu, negovanje istog, i neprestana vežba su ključ uspeha. Strpljivost je jedna od osobina koja bi artistu sa ovih prostora dobro došla. Mladi treba da zaborave na sujetu, i da upamte da će uvek biti pedeset posto ljudi kojima će se svideti njihov rad a ostalih pedeset posto kojima se neće svideti, ne treba pri počecima da ih pokolebaju ostre kritike, već naprotiv, sagledavanjem istih, učenjem iz radova starijih i iskusnijih umetnika da se uzdignu i uspeh je neizbežan. Za kraj samo jos ovo bih voleo da poručim mlađim kolegama: svaka tehnika se može naučiti i svaka škola završiti, ali niko vas ne može naučiti da budete kreativni, što je u ovom poslu presudno.
VFXSerbia se zahvaljuje Saši i želi puno uspeha u daljem radu. Ostale njegove radove možete videti ako posetite njegovu stranicu:
http://kriegerman.deviantart.com/gallery/
e-mail: kriegermedia@gmail.com