U stalnoj potrazi za talentovanim artistima, VFX Serbia vam predstavlja odličnog Tonija Juričića, 3D modelera i character designer-a, sa iskustvom iz velikih studija kao sto su Ubisoft, i Digital Domain.
- Napišite nešto o Vama? Kako ste se zainteresovali, a kako počeli da radite u 3D-u, karaktere i dizajn? Ko vas je inspirisao, ko vas je uvukao u 3D?
Oduvjek sam sam se interesovao za umjetnost međutim u preinternet doba na vještinu crtanja se gledalo kao na nešto što je jako zabavno ali bez naročito praktične primjene u stvarnom životu, tako da sam u nedostatku podrške od okoline jako rano napustio crtanje i počeo se baviti “praktičnijim stvarima”.
Razvojem tehnologije internet postaje dostupniji na našim prostorima i ubrzo otkrivam da computer generated visual art ima svoju praktičnu primjenu u film industriji. Od toga trenutka mi je bilo jasno da treba da se vratim korijenima i talenat koji imam kanališem u tome smjeru. Ispred mene je bio dug i težak put učenja uzevši u obzir da kod nas ne postoje adekvatne škole za VFX. Nakon par godina istraživanja i eksperementiranja, uz pomoć kolege Seida Turšića zapošljavam se u tada jedinom animacijskom studiju u BiH gdje sam uz Seida radio i sa Hasanom Bajramovićem. Obojica izvrsni umjetnici svjetskog kalibra koje ste također nedavno intervijuirali.
Radeći u to vrijeme na projektu koji nije urodio plodom, dnevnu inspiraciju sam nalazio gledajući radove velikih svjetskih studija kao što su Digital Domain, ILM, Sony…itd.
- Napišite više o tehnikama i načinu rada
Kao osnovni 3d paket koristim Maya. I ako to možda i nije najbolji izbor za modelera. Maya je je paket koji je nabolje integriran u današnje potrebe VFX studija. Moja znatiželja me je često vodila različitim putevima u kreaciji mojih radova, tako da sam vremenom stekao iskustvo u drugim 3d paketima kao sto su 3ds max, modo, softimage…itd. Imati dobar alat u rukama je jako važno, ali ne i presudno da bi se postigao dobar rezultat, tako da fokus uvjek stavljam na cilj, a ne na način rada.
Što se tiče referenci, internet je pun sadržaja kao što su 3d.sk, zygote body, robophot..itd. Mada, do sada se pokazalo da je najbolja referenca ona koju umjetnik može sam napraviti sukladno svojim portrebama. Na mom radnom stolu se uvjek nalazi jedno ogledalo za šminkanje, uz pomoć kojega često uzmem vlastito lice kao referencu 🙂
Tehnike koje koristim se razlikuju ovisno o tome da li radim na vlastitom projektu ili za studio. U slučaju da radim na vlastitom projektu, mnogo vremena provedem izučavajući koncept, kako bih mogao planirati neohodne korake koji će me dovesti do realizacije projekta. Nakon što napravim listu objekata, u sceni ugrubo izmodeliram svaki objekat, kako bih imao kompletnu scenu ili lika te onda krenem sa detaljnim modeliranjem svakog objekta, dok ne izmjenim sve proxy modele sa finalnim modelma. Izmedju modeliranja i texturiranja obavezno napravim pauzu jednu sedmicu, kako bih “odmorio oči” od modela na kojemu radim i imao fresh start za texturing i lighting. I ako ručno crtane texture ne daju uvjek baš najbolji rezultat, radeći na taj način meni pričinjava zadovoljstvo, i ukoliko se dobro zabavljam dok radim, siguran sam da dobar rezultat neće izostati.
- Šta vas privuče da odaberete određenog karaktera?
Mnogi od mojih radova su nastali kao svojevrstan tehnički izazov, kao što je postići realističan model ili render, međutim, tehnologija današnjice je pojednostavila način na koji se takav kvalitet može postići i uklonila mnoge prepreke, čineći takve radove manje impresivnim. U posljednje vrijeme fokus stavljam više na efekat koji karakter ostavlja na posmatrača, neovisno o tome da li je render tehnički napredan ili ne, i to mi je trenutno osnovno pravilo u odabiru teme na kojoj radim.
- Radove koje biste izdvojili.
Jedan od najdražih radova mi je Frankenstain. Nakon što sam ga završio na početku karijere 2009 godine, za taj rad sam dobio cgchoice award i od toga trenutka sam bio apsolutno siguran da sam na pravom putu da ostvarim svoja očekivanja i postanem VFX Artist.
- Vaš najveći izazov u dosadašnjoj karijeri?
Raditi na 3d modelima glumaca koji su u vrhu svjetske scene je najveći izazov sa kojim se svakodnevno susrecem, jer kvalitet koji se očekuje od artista je jako visok. Postići sličnost sa glumcem u velikoj većini slučajeva nije dovoljno nego modeli moraju da budu identični. Glumci su često i producenti u filmovima, tako da svaki model mora proći i njihov test kvaliteta, što zadatak čini jos težim.
- Uporedite vaše iskustvo u Digital Domainu sa samostalnim radom od kuće.
Rad u Digital Domain se u mnogome razlikuje od samostalnog rada. Samostalni rad nije vezan fiksim rokovima ili pipelineom, i u tom smislu je mnogo zabavniji. Imati umjetničku slobodu je nešto što svaki artist treba, a to se vrlo rijetko dobija u studiju. Sa druge strane rad u studiju pruža nešto drugo, a to je rad na Hollywood blockbusterima, što je u konačnici, cilj svakog VFX artista.
- Napišite nam nešto o Think Tank Training Centru. Kako ste počeli tamo da predajete i koliko traje jedan kurs.
Think Tank je jedan od mnogih training centara trenutno u Vankuveru, ali vjerovatno najpoznatiji na svjetskoj sceni, jer u njemu studenti imaju mogućnost učiti od vrhunskih instruktora, koje centar angažira iz okolnih studija kao što su Sony, EA Games, Digital Domain itd. Centar trenutno nudi dva modela, full diploma koji traje godinu dana i četvero-mjesečni mentorship, u kojemu studenti imaju vlastitog mentora, koji ih vodi ka ostvarivanju demo reela. Mnogi od mojih kolega su bili studenti centra ili predavači, tako da sam na nagovor jednog od njih, počeo da predajem digital sculpting.
- Vaši su radovi više puta nagrađeni od strane: CG Coice Award, 3D Total Exellence Award, CG Arena Exellence award, CG Tantra Showcase Award. Koja Vam je nagrada najdraža i zbog čega?
Moram priznati da su mi sve nagrade podjednako važne, jer su svojevrsna potrvda kvaliteti mojih radova i podrška da nastavim dalje kreirati. Ako bih morao da izdvojim jednu onda bi to bila cgchoice award, iz razloga što sam sa tom nagradom nekako započeo svoju karijeru.
- Da li posle nekog vremena hobi postane samo posao, ili strast nikad ne prestaje?
Onog momenta kada hobi postane posao vrijeme da se trazi novi hobi 🙂 Moram priznati da mi nedostaju mnoge čari amaterskog bavljenja kompjuterskom grafikom, kao što su svakodnevno učenje, eksperimentiranje i istraživanje u nepoznato. Strast nikada ne prestaje, nego postane jača sa svakim novim izazovom i novim projektom, i to je jedan od razloga zasto se bavim ovim poslom.
- Gde sve pronalazite inspiraciju, podelite je sa čitaocima VFX Serbia?
Inspiraciju najčešće nalazim u neiscrpnoj masi radova koji se mogu naći na sajtovima kao sto su cgsociety, artstation, cg feedback i slično. Od štampe najčešće čitam 3dcreative i 3d Artist magazine a za tutoriale tu je neizostavan digital tutors, koji koristim kao svojevrsni podsjetnik kako bih osvježio memoriju tehnikama koje sam počeo da zaboravljam.
- Savet mladim umetnicima koji žele da se bave dizajnom 3D karaktera.
Mladim umjetnicima bih savjetovao da istraju na svome putu i teže ka najzahtjevnijim ciljevima, jer je to jedini način na koji se može uspjeti u današnje vrijeme ekonomije znanja i tehnologije. Put ka uspjehu može biti jako dug, težak i često izgleda neostvariv, ali treba biti odlučan i ustrajati, i rezultat će biti ne izostavan. Dokaz tome su mnogi umjetnici sa naših prostora, koji su svojom upornošću i radom uspjeli da nađu svoje mjesto u najvećim svjetskim studijima.
Zahvaljujemo se našem gostu Toniju, a više informacija o njemu pronađite na LinkedIn-u, CG Society, Vimeo.