VFX Serbia vam predstavlja koncept artista i kreativnog direktora Gorana Delića. Goran ima preko 20 godina iskustva u radu na filmu, TV serijama, reklamama. Trenutno živi i radi u Torontu i vlasnik je studija Square Pupils.
- Možete li nam reći nešto o sebi, kako ste počeli vašu karijeru? Šta vas je privuklo u VFX industriju i koncept art?
Moji korijeni su u grafičkoj noveli, tu sve radiš sam, scenario, likove, pozadine, olovke, tuširanje, kolor. U tom području sam, recimo, ispekao zanat. Koncept art je bio najbliži radu na grafičkoj noveli i najzanimljiviji za raditi.
- Koja je uloga koncept artista na jednom VFX projektu?
Ja dobijem scenarij i onda nastojim vizualizirati taj materijal. Znači na meni je da prebacim sve pisano u slikovno.
- Koliko crteža uradite u proseku za jedan film na primer?
Nikad nisam brojao ali recimo da je to dnevno desetak ideja sto u 3D ili 2D skicama. Ne računajuci revizije koje su uvijek prisutne, digitalni medij je promijenio način na koji se rade revizije i to ima svojih dobrih i loših strana, dobra strana je da je omogućio vrlo brze alternacije a loša strana je da je sama količina tih alternacija zastrašujuća. Dobar koordinator koji sve to prati je od neprocjenljive vrijednosti.
- Koji je bio vaš najveći izazov do sada i kako ste ga rešili?
Najveći izazov je bio naći zajednički jezik sa modelarima, vrlo brzo sam shvatio da samo 2D skice i fortografije nisu dovoljne pa mi je jedino ostalo da naučim njihov jezik a to je 3D. Na zadnjem projektu sam izgradio sve važnije lokacije uključujući i sve rekvizite i revizije je režiser davao gledajuci lokaciju ili rekvizit u Mayi uz naravno dizajne u Photoshopu pa sam revizije radio direktno na 3D modelima. Kada je to odobreno ti su modeli isli u previs i paralelno s tim modelarima koji su morali očistiti geometriju i staviti detalje iz 2D dizajna. Kolori su radjeni iz renderinga tih lokacija.
- Koji vam je najdraži projekat do sada?
Mama – IMDB, bio sam ilustrator na tome projektu i bilo je osvježenje raditi horror poslije sveg tog family entertainementa.
- Kada se radi o koncept art-u, da li postoji neka razlika između filma i video igre, serije?
Bitna razlika je koliko se ima vremena da se obavi posao, financijska konstrukcija je drugačija pa prema tome treba jednostavno znati kad treba stati a kad treba ići u detalje .
- Recite nam nešto o Square Pupils Studju?
Moj studio sam otvorio na prvom katu moje kuće u Torontu, imam sav software i hardware i u stanju sam odraditi posao u zadanom roku. Dugo mi je trebalo da nađem sistem koji je mješavina 3D 2D_a i analognog i do sada sam bio u stanju odgovoriti na izazove. Industrija se mijenja zapanjujućom brzinom i jedini način da se opstane je biti svjestan te činjenice .
- Na kom projektu trenutno radite? Da li imate neki interesantan projekat u planu?
Upravo sam na zavšio projekt ali nažalost nisam u poziciji da govorim o tome. Uvijek postoji ta klauzula u ugovoru.
- Gde nalazite inspiraciju? Da li imate nekog omiljenog artista ili sajt?
Gledam jako puno filmova ,prosječno jedan dnevno, uvijek pregledam koncept design site-ove, redovno kupujem knjige, zadnja je Pacific Rim, ustanovio sam da u zadnje vrijeme pratim fotografske site-ove.
http://nine.frenchboys.net/fantasychar.php
http://albertomielgo.blogspot.ca/
http://www.jamesrenzelmann.com/
- Da li imate neki savet za mlade artiste koji žele da se bave koncept art-om?
U ovoj industriji jedino je promjena stalna.
Za više informacija o Square Pupils studiju posetite njihov website.
Lepo! Kanada je jako razvijen centar video industrije… Čak i sam čovek može imati studio i biti uspešan, tj lepo raditi i zarađivati.
Nije cinizam, ali u Srbiji to se samo može pročitati na način: ok, što pre emigrirati…
Počelo je da mi nedostaje članaka koji će mi reći šta to ovde, u Srbiji, mogu, a ne šta ne mogu…