Prvi srpski 3D film “Peti leptir” premijerno će biti prikazan u utorak, 23.decembra, u Sava centru. Ovo je ujedno i prva 3D projekcija u Sava centru u kome do sada nije bilo takvih projekcija zbog nedostatka adekvatne opreme. Za ovu priliku, producent filma “Delta Video” je obezbedio najkvalitetnije 3D platno od 200m2 i 3D projektor najnovije generacije (4K). Postojeće ozvučenje Sava centra biće pojačano i poboljšano posebnom nadogradnjom.
Naš priznati pisac, fotograf, dizajner i illustrator Uroš Petrović, autor romana “Peti leptir” po kojem je film rađen, ovom prilikom je sa nama podelio utiske i informacije o filmu.
Kada se i kako rodila ideja za realizaciju filma?
Ideja je nastala u produkcijskoj kući “Delta Video” u februaru ove godine. (Pravo je čudo što je iste godine i premijera!) Kada su rešili da, posle četvrt veka postojanja te distributerske kuće, snime svoj film, raspitali su se o najčitanijim knjigama za decu. Kako sam u tom periodu imao čak pet naslova na listi bestselera, došli su do romana “Peti leptir” i do mene. O uslovima smo se dogovorili za nekoliko stotinki sekunde – i, što se mene tiče, pustolovina snimanja prvog 3D filma u Srbiji je mogla da počne…
Kakva je bila saradnja sa filmskom ekipom i kakve utiske nosite sa snimanja?
Ispostavilo se da su angažovani profesionalci, vrhunski umetnici i stručnjaci. Režiju potpisuje Milorad Milinković, glume Miša Janketić, Tanja Bošković, Marko Nikolić, Ljubomir Bandović… Takođe, i deca koja su prvi put glumila na filmu odradila su vrhunski posao. Trudio sam se da ne ih mnogo ne ometam. Jednostavno sam uživao u činjenici da sam deo čarolije. Kada je procenjeno da moje angažovanje može da doprinese kvalitetu, bio sam tu. Pogotovo sam uživao u druženju sa ekipom prilikom snimanja scena na planini Tari, gde se magičnost doživljaja i inače podrazumeva.
Koliko je trajalo snimanje?
Samo snimanje je trajalo tridesetak dana, što je zaista neobično za ovako zahtevnu priču i tehnologiju. Naravno, složene pripreme i još složenija postprodukcija trajali su deset meseci, što je takođe veoma efikasno za ovakvu vrstu filmova. Beogradski Delta video (uz svesrdnu podršku zagrebačkog Alka filma) se zaista ispostavio kao ozbiljan, posvećen producent.
Možete li nam reći nešto više o procesu izrade 3D filma?
Prvo, snima se s kamerama koje su sasvim drugačije. Kako ih u Srbiji nema, stigle su iz Hrvatske, zajedno sa tri kamiona ostale opreme. Laički rečeno, reč je o kombinaciji dve vrhunske kamere čije se beleženje na licu mesta kombinuje preko specijalnih ogledala. Zamislite oko tog postrojenja najrazličitiju filmsku opremu koja stane u tri teretna vozila i pedesetak članova ekipe, i imaćete donekle pravu sliku sa snimanja. To je dakle, pravi 3D film, snimljen bez tehnoloških kompromisa. Urađeno je i četrdeset CGI (specijalnih) efekata. To daleko prevazilazi sve što je do sada rađeno kod nas. Publika na premijeri u Sava Centru će neminovno prisustvovati važnom trenutku u istoriji srpske kinematografije.
Film “Peti Leptir” se najavljuje i kao srpski “Avatar”, da li je to znak da su pomerene granice u domaćoj filmskoj industriji i šta mislite o savremenom srpskom filmu?
Granice i služe da bismo znali kada smo ih prešli. Film “Peti leptir” je svakako pomeranje tih granica za srpsku kinematografiju, i to vidno i raskošno. Snimanje u 3D tehnologiji nije služilo samo kao igračka, već su te nove mogućnosti iskorišćene do maksimuma, smisleno, sa razlogom. Gledaocima će biti ponuđene tri dimenzije slike, bez ikakvog uprošćavanja filmskog postupka.
Kako Vam izgleda roman na platnu? Da li je film ispunio Vaša očekivanja?
Pobornik sam potpunog uživljavanja u film, pune avanture čula u tami bisokopa – zato nisam gledao celokupan film pre premijere. Ono što sam video, izgleda veoma bajkovito, svaka scena je svojevrsan vizuelni doživljaj u kom se uživa. To nije ni čudo, kada se zna da je direktor fotografije bio Miki Trajković, koji posvećeno voli i poznaje ono šta radi. I naravno, nisam želeo da sebi uskratim ove neprocenjive trenutke iščekivanja.
Višestruko ste nagrađivan autor, da li postoji neka nagrada koju bi ste posebno izdvojili?
Imam poseban odnos prema tome, inače svaki dan smatram nagradom. Od konvenconalnih nagrada za književnost najdraža su mi tri “Dositejeva pera” koja sam dobio, jer to priznanje dodeljuje žiri sastavljen isključivo od dece. Volim i nagradu Zmajevih dečjih igara “Rade Obrenović” (dobio sam je dva puta) koja je pandan Ninove nagrade u svetu kulture za najmlađe. Od nagrada za fotografiju, pored onih koje sam dobio od magazina “National Geographic”, izdvojio bih prvo mesto na konkursu kompanije Wrigley jer je nagrada bila nemala – novi automobil sa punom opremom.
Film je rađen po Vašoj knjizi, a da li postoji knjiga koju bi ste Vi voleli da ekranizujete?
Ako pitanje ne podrazumeva kao odgovor moje romane “Deca Bestragije” i “Aven i jazopas u Zemlji Vauka“, voleo bih da na velikom platnu vidim “Konstantinovo raskršće” po knjizi Dejana Stojiljkovića.
“VFX Srbija” se zahvaljuje Urošu Petroviću.
3 comments