1. Šta je pozadina tvog ulaska o VFX industriji ?
Filmovi! Steven Spielberg, James Cameron, Readly Scott, njihovi filmovi su bili inspiracija i stvorili neutaživu želju za otkrivanjem i stvaranjem fantastičnog. Još kao klinac uspio sam nagovoriti tatu da mi kupi tu čudnu mašinu Commodore 64. Igrice su bile zapravo glavni povod. Prijatelj je imao ZX Spectrum i taj se za stvarno grijao toliko da si mogao starcima kavu zakuhati na njemu. Gledajući jednog i drugog počelo me zanimati kako to radi ispod haube i kao hardware i kao software (naravno da moji nisu znali da sam odvijačem rastavio sve što se rastaviti dalo). Kod nas se nije bas moglo pronaći knjiga o tome no srećom bio je jedan tehnički klub Franjo Kluz gdje smo uz gradnju aviona imali i jednog dečka koji je znao nešto programirati na Orlu u Basic-u (kompjuter proizveden u Jugoslaviji!). Malo programiranja, dosta crtanja, Movie magic (emisija o filmu na HRT-u) i totalno sam se navukao! Abyss, Terminator 2, Alien, Star wars, Star Trek, Jurasic park, The Mask! Uh kako to oni rade! Malo po malo, od čovjeka do čovjeka, tu i tamo neki manual, do kojeg sam uspio doći i puno, puno, puuuuuno, čitanja i učenja. Zapravo otkrivanja kao Indiana Jones!
Kako zapravo nije bilo ustanove (škole/fakulteta) gdje bih mogao učiti o stvarima koje mene zanimaju nakon dvije godine fakulteta odlučio sam žrtvovati svoj akademski status da bih mogao raditi ovo što radim i danas.
2. Reci nam nešto više o Momentum studiu i odakle ideja da otvoriš studio ?
Život. Kad se jedna vrata zatvore druga se otvore. Glavni sastojci su malo hrabrosti, mrvicu sreće i puno volje i rada, rada, rada.
3. Radili ste na na dokumetarnim i igranim filmova. Da li imate neki rad na koji ste posebno ponosni, a koji vam je zadavao najviše muka ?
Skoro svaki posao ima svoja zadovoljstva ali i muke. U trenutku muke misliš da je to najveća koja može biti, do slijedeće situacije. Ono sto te gura dalje je izazov, znaš da to možeš samo možda ovog trena ne znaš kako. Na kraju je uglavnom puno više zadovoljstva i ponosa postignutim unatoč izazovima . Možda najveći dobitak ukupno je upoznavanje novih i uvijek iznenađujuće kreativnih ljudi.
4. Igrano-dokumentrani film Hrvatski Kraljevi je veoma dobro prošao kod publike. Kakva je vaš doprinos u ovom filmu?
Hrvatski kraljevi definitivno su dragulj od projekta. Igrano dokumentarni serijal… u početku ne shvatiš izazov i kompleksnost. Igrane scene jednake su po kompleksnosti igranom filmu ali dokumentarni dio zahtjeva da materija bude obrađena stručno i što točnije mogućim povijesnim činjenicama. Dok kod igranog filma često imaš veću slobodu improviziranja radi dramatičnog efekta kod povijesnih situacija moraš se suzdržati od toga na račun povijesne točnosti što zahtjeva više istraživanja i pripreme. No, atraktivnosti i dinamike sigurno nije falilo kad je redatelj Božidar Domagoj Burić. On je vrlo kreativan i dinamičan redatelj koji se ne boji izazova niti granica no očekuje isto i od tebe. Nakon rada s njim imaš osjećaj da si prošao kroz veliku bitku iz koje si na kraju izašao kao veliki pobjednik! Zanimljiv detalj je možda da smo cijeli serijal napravili kako se volim šaliti nas 2.5. Kolega Boris i ja u većini sa povremenim uskakanjem super Saše.
5. Na predavanju na CONNECTOR 3D CONFERENCE upoznao si nas sa DEADMAN SYSTEM v3.0. Reci nam nešto više o njemu?
Na nekoliko projekata trebalo je kao zadatak na razne kadrove dodavati mrtvace. Tipičan način bio je slikati nekoliko fotografija i ručno izrezati mrtvace pa zatim kao 2D kartice postaviti gdje treba. Ta metoda funkcionira u ograničenom setu situacija no promjena perspektive, smjera i kvalitete svijetla pokazala je potrebu za nekim fleksibilnijim načinom. S obzirom da na snimanju ionako imamo vojnike u kostimima i sa maskom na licu, rukama i gdje god treba (maska u ovom slučaju znači krv, rane, ozljede i sl.) razmišljao sam o fotosken metodi koja koristi set fotografija (od 30 na više) kako bi metodom paralaksa izradila iz fotografija 3D model. Taj model prođe kroz nekoliko faza obrade, pročišćavanja i prilagođavanja, no ono što dobijemo kao rezultat je vrlo dobar 3D model sa jako dobrim (pravim) teksturama i u kontroliranoj svjetlosnoj situaciji čistim ambijentalnim svijetlom (svijetlo bez smjera, vrlo vrlo mekano). 3D model nam omogućava da ga možemo gledati iz bilo koje perspektive a ambijentalno svijetlo da lako možemo dodavati drugo usmjereno i/ili obojano svijetlo.
6. Koje još softvere koristite u studiju i za šta ?
Ponekad odabir software-a ovisi o samom projektu a ponekad o članovima tima koji sami bolje funkcioniraju u svom odabranom software-u. Danas najčešće funkcioniramo po principu virtualne produkcije gdje članovi tima ne moraju biti na istom mjestu, često niti u istoj zemlji, a ono što je bitno je rezultat i raspored. Različiti ljudi različite preference software-a danas već uobičajeno: Maya, 3DS Max, Houdini, Nuke, Fusion, Photoshop, Mari, Modo, Syntheyes,…itd.
7. Možemo reći da si veoma mlad uplivali u vode VFX. Koja su predznanja, škole i talenti potrebni da bi se postao VFX artista?
Upornost, volja, ljubav prema kreaciji i puno, puno rada. Nema preskočica jednostavno treba puno raditi i učiti. Učenje je jedna konstanta u ovom poslu…ali mislim da to nije kao dok si u školi ovo je nekako strastvenije, ljudi znaju postati ovisni o tome gledajući sate i sate tutoriala, čitajući forume, stranice, a da pri tom nikad ne naprave ništa. Najbolje je što imaju osjećaj da sve znaju, ljudi se jednostavno malo izgube ali možda najbolje ilustrira kako opijajuće to učenje zna biti 🙂
8. Koji je ključ uspeha u VFX industriji i koji bi savet dao početnicima?
Saznati što vas zapravo stvarno zanima, upornost, istraživanje, rad, rad, rad.
Naučiti promatrati svijet, teorija boje i svijetla, jer sve što radimo je slika, ma gdje na kraju završila, kino, tv, mobitel, internet, plakat,…..
9. Kakvo je trenutno stanje u VFX industriji u Hrvatskoj? Da li postoji zainterosovnasti mladih za nju? Da li si sarađivao sa artistima sa prostora bivše Jugoslavije?
Stanje je …anemično. Kod mladih ljudi često bude puno entuzijazama na početku no kad krenu raditi vrlo brzo splasne. Treba malo više upornosti, ne odustati tako lako. Često surađujem sa artistima sa prostora bivše Jugoslavije.
10. Koja je dobra, a koja loša strana posla u oblasti VFX-a? Šta je potrebno da bi se opstalo u poslu?
Dobra strana: izazov, kreacija, strast, doslovno nema granica što možeš stvoriti
Ne tako dobra: nema granica što možeš stvoriti, radni sati, skup sport
11. Po tvom mišljenju, da li je bolje biti specijalizovan samo za jednu oblast industrije ili biti generalista?
Često pitanje i nakon više godina rada mislim da mogu reći kako to više ovisi o samoj osobi. Nema jednog rješenja za sve ali je dobro znati ponešto o svemu jer si puno fleksibilniji u rješavanju kreativno/tehničkih problema.
12. S obzirom da ulazak u EU donosi i mogućnost pristupa EU fondovima kulture, da li postoji razlika u stanju filmske industrije u Hrvatskoj pre i posle ulaska u EU?
Moram priznati da ja osobno to još u ovom trenutku nisam primijetio.
13. Gde se trenutno sada nalazi VFX industrija u svetu, a kako je vidiš u budućnosti?
Mislim da je trenutno VFX industrija u svojevrsnoj renesansi. Količina visoko kvalitetnih TV serija koje se proizvode u zadnjih par godina u odnosu na igrani film je nevjerojatna, a upravo glavni alat pri pričanju tolikih fantastičnih priča je VFX.
14. Svedoci smo da u poslednje vreme filmovi poput Interstellara i Pobesnelog Maksa koriste dosta praktičnih efekata. Po tvom mišljnju koji je razlog korišćenja praktičnih efekata u doba CGI-a? Da li si ljubitelj pratičnih ili CGI efekata?
Ja sam stava da treba koristiti najbolji alat za dotični posao, a najbolji rezultat je često kada su fizički i digitalni efekti u skladu zajedno. Fizički efekti imaju uvijek tu prekrasnu prirodnu, kaotičnu formu, no tu često zna biti i problem, tako da stvarno ne treba forsirati stvari.
15. Danas se sve više priča o virtualnoj realnosti. Sigurno je da će budućnost imati u igricama, ali da li je tako i u filmskoj industriji?
Mislim da da. Slijedeći nivo imerzije gledatelja će vjerojatno biti u nekom obliku VR-a ali i AR-a (augmented reality). Dok igrice zahtijevaju direktno sudjelovanje osobe u radnji, gledanje filma (priče) je pasivnije ali isto tako zahvalno i ispunjavajuće. Nekad jednostavno samo želiš pogledati dobar film.
16. Na kojim projektima trenutno radite?
Trenutno najveći projekt je “Republika” – redatelja Božidara Domagoja Burića o 500 godina povijesti republike Dubrovnik…razmišljajte Hrvatski kraljevi na kvadrat!
Jako velik i prekrasan projekt, a pritom imam i malu ulogu u filmu gdje glumim slavnog kompozitora Luku Sorkočevića 🙂
17. Koji su filmovi koji su te ” zarazili ” VFX-om?
Jurasic park, Terminator 2, The Mask, The Abyss, Star Wars, Star Trek, Close Encounters of the Third Kind.
18. Da li postoji scena koja je bila tolko zahtevna za realizaciju da nisi mogao noćima da spavaš, a da te i dan danas proganja u snovima ?
Bilo je takvih scena koje su mi bile u glavi prije spavanja i odmah prve ujutro kad bih se probudio….ali moram priznati da mi niti jedna nije posebno ostala u pamćenju.
19. Nabroji 5 filmova koji su ostvili najveći utisak na tebe i zašto?
To je teško jer stvarno volim filmove i to vrlo različitih žanrova…neki od velikog kruga omiljenih….The usual suspects – koji twist! Terminator 2 – supercool. Jurasic Park – kad sam prvi put vidio kako T-Rex gazi auto ostala su mi usta otvorena… Band of brothers – fotografija, ugođaj…sve! Seven – to se mora gledati. Bladeruner…e taj je stvarno poseban, The Mask – stvarno dobar cross između dinamike crtanog i igranog filma.
The Gladiator, Braveheart, The Abyss, The Signs, STAR WARS 😀
Fotografije: CONNECTOR 3D CONFERENCE i VFXSerbia