Svetlo je osnova vizuelne umetnosti i vrlo bitna karika u građenju kompozicije, ali I izazivanju emocije kod posmatrača. Svetlo nije teško razumeti ali sa druge strane je nešto što svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo te samim tim ne razmišljamo puno o njemu.
Onog trenutka kad počnemo aktivno da razmišljamo o njegovim uticajima shvatićemo koliko kompleksno svetlo može biti.
Ali šta je svetlo zapravo? Elektormagnetsko zračenje unutar određenog spektra nazivamo svetlošću pri čemu ljudsko oko može videti samo mali deo čitavog spektra tačnije svetlo talasne dužine od 400-700 (nm) nanometara, dok ostale poput infra crvenog ili ultra ljubičastog ne možemo videti golim okom.
Svetlo koje je za nas koji se bavimo vizuelnom umetnošću bitno možemo podeliti u dve kategorije, dnevno ili belo sunčevo svetlo I vestačko, ono koje nastaje iz veštačkih izvora poput lampe ili sveće. Belo svetlo je aditivno tačnije nastaje mešanjem celog spektra boja. Svaka boja ima svoju talasnu dužinu od ljubičaste, koja ima najkraću do crvene koja ima najveću talasnu dužinu, što na primer objašnjava zašto je nebo crveno kada sunce zalazi, crveni ima veću talasnu dužinu od plave I samim tim prolazi dubolje kroz atmosferu kada je sunce na horizontu.
Ono što je bitno za sve nas koji se bavimo specijalnim efktima, pogotovo za light artiste, jesu karakteristike svetla. Neke od osnovnih karakteristike koje su nama važne su jačina i temperatura svetla, ali pored ovih karakteristika bitno je i kako svetlo reaguje u kontaktu sa različitim materijalima.
Intenzitet ne treba previše objašnjavati ali ono što je za nas važno je temperatura.
Emitovanje boje svetlosti nedvosmisleno možemo okarakterisati kao temperaturu svetlosti i obično je izražena u kelvinima. Fizička je činjenica da ako zagrevate objekat do odredjene temperatura on će početi da emituje svetlo bez obzira koji je materijal u pitanju.U skoro svakom softveru koji se danas korsite u filmskoj industriji za rendering temepraturu svetla ćete naći kao jednu od opcija na samom svetlu.
U praksi temepratura nije uvek kao sa tabele iznad i generalno nije nešto što mora biti hirurški precizno ali je poželjno biti svestan da je jedan od važnih elemenata koji doprinose foto realnošću finalnog kadra.
Svetlo se uvek reflektuje i to je ono što je sledeća bitna karakteristika za sve lajtere ali i za ljude koji se bave šejderima i look devom. U zavistnosti od same mikro strutkure materijala sa kojim svetlo dolazi i kontakt određuje se i način na koji će se svetlo reflektovati. Postoje dva tipa relfeksija, Specular refleksija u slučaju kad se svetlo odbija pod određenim uglom od glatku površinu rezultujući odsjaj i diffuse refleksija kada svetlo naiđe na grubu površinu pri čemu se raspršuje u svim pravcima
.
Pored ovih postoji još nekoliko situacija, kada svetlo prolazi kroz objekat i menja izlazni ugao stvarajući efekat iskrivljenosti, ovo nazivamo refrakcijom svetla, staklo, voda, kada prolazi kroz objekat ali se zbog njegovih svojstava zadržava i odbija unutar objekta nazivamo sss (subsurface scattering), koža, hrana, sneg, led.
Ovo su samo neke od osnovnih svojstava svetla i zašto su ona bitna u filmskoj industriji.
U sledećem članku govorićemo nesto detaljnije o ovim efektima kao i praktičnoj primeni u 3Du.
Autor: Vladimir Isailović